O autorima

Dr. Ivan Bagarić (r. 1941. u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina). Specijalizirao je javno zdravstvo; asistent je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru; pomoćnik je ministra zdravstva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Za vrijeme rata bio je načelnik saniteta za HVO i nosi čin general-bojnika. U Skupštinu Bosne i Hercegovine biran je dva puta.

Krešimir Ćosić (r. 1949., Zagreb, Hrvatska). Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu, Hrvatska. Bio je gostujući profesor na Aerospace Department, Ann Arbor Univesity of Michigan 1990. Sada je redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Od 1993. načelnik je Vojno-tehničkog savjeta Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Također, od 1996. do 2000. bio je zamjenik ministra obrane. Dr. Ćosić sada je ravnatelj Instituta za obrambene studije, istraživanje i razvoj, instituta osnovanog 1999. Oženjen je i ima dvoje djece.

Francesco Cossiga (r. 1928. u Sassariju, Italija) Pravnik. Bio je profesor ustavnog prava na sveučilištu Sassarija. Kao djelatan član Katoličke akcije i FUCI 1945 pristupa Kršćanskoj demokratskoj stranci, postaje pokrajinski tajnik od 1956 do 1958, te vođa DC grupe u Gradskom vijeću Sassarija do 1966. Bio je ministar unutarnjih poslova u drugoj i četvrtoj Andreottijevoj vladi, ali je podnio ostavku u svibnju 1978, nakon ubojstva Alda Mora. 3. lipnja 1979 po "šesti put je izabran zastupnikom u parlamentu, te je postao Predsjednikom Odbora za vanjske poslove. Od 4. kolovoza 1979 predvodi koalicijsku vladu stranaka DC, PSDI i PLI, a od 4. travnja 1980 do 18. listopada 1980 drugu koalicijsku vladu stranaka DC, PSI i PRI. Kao zastupnik izbornog okruga Tempio-Orieri, 1983 postaje Predsjednikom Senata. 24. lipnja 1985 izabran je Predsjednikom Republike Italije u prvom krugu. Dužnost mu prestaje 28. travnja 1992, kada postaje doživotnim senatorom. Nositelj titule "doktora građanskog prava" Oxfordskog sveučilišta, počasni clan Oriel Collegea, Oxford, član Savjeta Akademijine zaklade Lichensteinskih Studija filozofije, počasni senator Senata Bonnskog sveučilišta. Nositelj je počasnih zvanja priznatih svjetskih sveučilišta.

Admiral Davor Domazet-Lošo (r. 1948. u Sinju, Hrvatska). Vojna naobrazba: Mornarička vojna akademija (1971.), Zapovjedno-stožerna škola taktike i operatike (1984.), Ratna škola strategije (1991.). Činovi: kontraadmiral (1994.), viceadmiral (1998.), admiral (2000.). Dužnosti: pomoćnik zapovjednika ili zapovjednik nekoliko tipova brodova, zapovjednik raketne fregate "Split", stručnjak za protupodmorničku i proturaketnu obranu, stručnjak za ratne brodove (1987.), načelnik Odjela obavještajne analitike u Vojnopomorskoj zoni (1991.), načelnik Ureda za strateška istraživanja (1991.), načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga RH (1992.), zamjenik načelnika Glavnog stožera i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske (1998.-2000.) Admiral Domazet najviše se bavi strateškim studijama, a piše i objavljuje radove na području opće strategije, vojne strategije, doktrine i taktike. Također, predaje na visokim civilnim i vojnim obrazovnim ustanovama.

Robert Michael Gates (r. 1943. u Kansasu, SAD). Diplomirao je 1964 uz pohvale na College of William and Mary, magistrirao 1966 na Sveučilištu Indiane, a doktorirao 1974 na Sveučilištu Georgetowna. Pristupio je Središnjoj izvještajnoj agenciji (CIA) 1966 kao analitičar. Od 1971 do 1973 službovao je kao član izaslanstva SAD i savjetnik za obavještajna pitanja na pregovorima o ograničenju strateškog naoružanja. Od 1974 do 1976 raspoređen je u Savjetu za nacionalnu sigurnost (NSC), gdje je bio posebni pomoćnik savjetnika za nacionalnu sigurnost dr. Zbigniewa Brzezinskog. Vraća se u CIA 1979. Nedugo potom unaprijeđen je na dužnost izvršnog pomoćnika direktora obavještajne zajednice (DCI) te dobiva i dodatna zaduženja više razine. 1982 je imenovan zamjenikom direktora za izvještavanje, zaduženog za analitiku i produkciju Središnje izvještajne agencije. Na toj je dužnosti do travnja 1986, kada je predložen i izabran za Zamjenika direktora obavještajne zajednice. U siječnju 1989 imenovan je Zamjenikom pomoćnika predsjednika za pitanja nacionalne sigurnosti. Bio je Direktor obavještajne zajednice od studenog 1991 do siječnja 1993. Karijeru je započeo kao obavještajni časnik u CIA, a istodobno s dužnostima u obavještajnoj zajednici radio je i kao član osoblja Bijele kuće za četiri predsjednika.

Dr. Neven Henigsberg (r. 1963.) Psihijatar. Od 1991. radio je na humanitarnim aktivnostima vezanim za zdravstvo, a posebno na razvoju informacijskog sustava za upravljanje katastrofama. Od 1993. pomoćnik je ravnatelja Centra za razvoj informacijskog sustava za upravljanje katastrofama na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Vodio je nekoliko humanitarnih projekata u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom, UNHCR-om i Europskom unijom. Sada je zaposlen na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, na Hrvatskom institutu za istraživanja mozga i u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče.

Dr. Miloš Judaš (r. 1961. u Petrinji, Hrvatska). Asistent je na Školi zdravlja, Sveučilište u Zagrebu. Diplomirao je 1984. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu; tijekom rata, od 1991. do 1995. služio je u Stožeru saniteta Republike Hrvatske i Centru za upravljanje krizom Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1993. - ). Bio je prodekan za istraživanja Medicinskog fakulteta (1998.-2000.). Sada radi na istraživačkom programu Hrvatskog instituta za istraživanja mozga i to na području razvojne neurobiologije i neuroznanosti.

Dr. Ivica Kostović (r. 1943. u Zagrebu, Hrvatska): Profesor je neuroznanosti i anatomije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1967. na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Bio je gostujući profesor na Harvard Medical School u Bostonu (1975.-1976.), savjetnik za Ijudsku neuroanatomiju na Medicinskom fakultetu sveučilišta Yale (1979.- ) i Spinoza Professor na Sveučilištu u Amsterdamu (1990.- ). Bio je zamjenik načelnika Stožera saniteta Republike Hrvatske (1991.-1995.). Sada je ravnatelj Hrvatskog zavoda za istraživanja mozga Medicinskog fakulteta u Zagrebu.

Ivica Lučić (r. 1962., Ljubuški, BiH). Asistent je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru (Bosna i Hercegovina); predavač je na Obavještajnoj akademiji u Zagrebu (Republika Hrvatska). Od 1991. obavljao je različite dužnosti na obavještajnom i sigurnosnom području i to u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Nakon rata nagrađen je činom general-bojnika. Dvaput je izabran u Skupštinu Bosne i Hercegovine, a bio je i zamjenik predsjednika Odbora za obranu i sigurnost Zastupničkog doma Skupštine Federacije Bosne i Hercegovine.

Davor Marijan (r. 1966. u Livnu, Bosna i Hercegovina). Diplomirao je povijest i arheologiju na Sveučilištu u Zagrebu, Hrvatska. Objavljivao je radove s područja vojne povijesti. Autor je monografije Bitka za Kupres 1942. (Zagreb: AGM, 1999.) Zaposlen je u Vojnom muzeju Hrvatske vojske u Zagrebu.

Dr. Marko Radoš (r. 1963. u Seonici, BiH). Liječnik specijalist, radiolog, asistent je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Medicinski je fakultet završio 1990., služio je u Stožeru saniteta Republike Hrvatske (1991.-1995.) i Centru za upravljanje krizom Medicinskog fakulteta u Zagrebu (1993.- ). Sada radi na znanstvenom programu Hrvatskog instituta za istraživanja mozga (neuroradiologija i razvojna neuroznanost).

Dr. Miroslav Tuđman (r. 1946., Beograd). Profesor informatike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1993. do 1998. i od 1999. do 2000. bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost i Ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS-a). Surađivao je na brojnim znanstvenim projektima i objavio četiri knjige i preko stotinu članaka u znanstvenim časopisima; urednik je desetak različitih radova. Aktivan je istraživač i na području informatike i na području nacionalne sigurnosti i obavještajnog rada.