Pad
Berlinskog zida i globalno širenje tržišnog natjecanja
pomakao je dio žarišta onoga što se može definirati "državnom
sigurnošću" (prema tome, pomaklo se žarište obavještajnih
i sigurnosnih službi osnovanih za te namjene) s vojne
ili čak strogo političke problematike na gospodarsko polje.
Dominacija gospodarskog i financijskog područja - uključujući
time određene politike - pomakla je ciljeve obavještajnih
službi, a na području obrane ciljeve sigurnosnih službi
(protuobavještajnih službi u najširem smislu, tj. kontrašpijunaže,
suprotstavljanja uplitanju i dezinformacijama i pasivne
zaštite tajni), a utjecala je i na promjenu organizacije
tih službi. Sve zemlje u svijetu uključuju u svoj politički
program taj vid problema, tj. svoju vanjsku i unutarnju
sigurnost.
Tema
sigurnosti i prikupljanja industrijskih podataka relativno
je nova, a kada se bave tim problemima, obavještajne ili
sigurnosne službe ne mogu profitirati na onoj vrsti širokog
iskustva koje su akumulirali na području vojne i političke
sigurnosti i špijunaže. Zbog toga se javlja potreba precizno
definirati gospodarsku nadležnost sigurnosnih i obavještajnih
službi kako bi se izbjegla sumnja postojećih institucija
- središnje banke, raznih monetarnih institucija, gospodarski
orijentiranih ministarstava (odjela) da se pojavljuje
novi centar sposoban umanjiti dio njihove moći. To zabrinjava
i privatnike, koji se boje dodatnog uplitanja države u
njihove poslove, što smeta uspostavi robusne gospodarske
i financijske strukture, čak i kad shvaćaju da je potreba
za sigurnošću njihov izravan i neizravan interes - tj.
obrana protiv obavještajnih napada poput uplitanja, dezinformacija
koje plasiraju strani centri ili, posebno, obavještajne
službe. To uvijek utječe na druge zemlje.
U
ovoj povijesno novoj fazi obavještajnih službi one moraju
nastojati, najtočnije što mogu, objasniti operacije povezane
s gospodarskom sigurnošću države, uključujući i ograničavajuću
odredbu prema kojoj će u izboru ciljeva sudjelovati i
korporacije, i privatne tvrtke. Istraživanja poduzeta
u nekoliko zemalja omogućila su identificirati nekoliko
kategorija opasnosti koje mogu utjecati na državnu sigurnost,
a koje imaju specifično gospodarsko podrijetlo. O jednoj
se kategoriji već mnogo zna, to je industrijska špijunaža,
koja se nekad poduzimala u vojne svrhe, ali koja se danas
poduzima zbog promicanja gospodarsko-strateških ciljeva
zemlje.
Drugi
smatraju da na državnu sigurnost utječu promjene u međunarodnom
gospodarskom poretku, "anarhični" migracijski
trendovi, biološke i ekološke manipulacije, gospodarski
ukorijenjene kulturne i vjerske krize identiteta, gospodarska
neravnoteža između blokova zemalja, bankarske i financijske
krize koje mogu uzburkati gospodarski poredak ili gospodarske
krize koje mogu promijeniti javni red.
Mora
se naglasiti da svaki od gore spomenutih problema ima
svoja specifična obilježja, bilo tradicionalna (drugim
riječima, isključivo gospodarska) pa se tada njima bave
postojeći privatni ili javni centri, ili nova, koja utječu
na državnu sigurnost, i zbog kojih je potrebna intervencija
obavještajnih i sigurnosnih službi. Uzmimo primjer pitanja
"anarhične" (ilegalne) imigracije; razmatranje
njezinih učinaka na tržište radne snage i na stopu običnog
kriminala povjerit će se vlastima zaduženim za gospodarsku
politiku i onima zaduženima za čuvanje javnog reda. Međutim,
imigracija postaje briga obavještajnih i sigurnosnih službi
ako se u masi legalnih i ilegalnih imigranata kriju teroristički
elementi koji namjeravaju napasti demokratski poredak
i blagostanje građana ili ugroziti gospodarsko-financijsku
ravnotežu i interese države. Ta pitanja i aktivnosti u
vezi s njima zahtijevaju razvoj odgovarajuće državne vanjske
gospodarsko-financijske politike; odatle potječe i potreba
za reformom koncepta i strukture - ne samo sigurnosnih
operacija, nego i gospodarsko-financijske špijunaže, skupljanja,
analize i davanja informacija koje se prikupe u inozemstvu
ili su vezane za vanjske subjekte, jednako javne i tajne.
Budući
da su nabrojena pitanja u sferi zanimanja više od jednog
centra, nužno je osigurati suradnju svih. Stoga službe
moraju paziti da se ne naruše ograničenja autorizacije
i izdati odgovarajuće upute kako bi se rasteretile odgovarajuće
obavještajne i sigurnosne operacije.
U
takvom okviru procjena svih obavještajnih aktivnosti,
ofenzivnih i defanzivnih, omogućit će jasnije razlikovanje
između prikupljanja podataka, koje mora biti centralizirano
zbog ekonomičnosti i procesuiranja, koje je ključno za
uspjeh obavještajnih i sigurnosnih službi - i donošenja
odluka koje se temelje na dostupnim sredstvima.
