- Znatno izazovnije i zahtjevnije u smislu zaštite od prijetnji, odnosno sigurnosnih izazova s kojima se svakodnevno suočavamo. Do kraja 20. stoljeća u ratovima su prije svega korištena "klasična" ubojita sredstva. Ciljano psihološko djelovanje prema određenim, ciljanim publikama bilo je uglavnom pomoćno sredstvo u nametanju vlastite volje napadnutima. Međutim, razvoj informacijskih sustava i tehnologije omogućio je da se već na samom kraju 20. stoljeća pojave ratovi gdje se dotadašnje psihološke operacije polako ali sigurno transformiraju u operacije utjecaja te postaju bitan segment napadačkih politika. Naš Domovinski rat jedan je od takvih primjera, gdje smo, uz potrebu za obranom države na klasičnom bojnom polju, vrlo često bili izloženi dezinformacijama koje su protivnici plasirali o nama u različitim medijima, domaćim i inozemnim. 

Sjetimo se samo vrlo otrovnih i za nas potencijalno vrlo opasnih dezinformacija koje je jugoslavenski i srbijanski ratni stroj plasirao tijekom i nakon Bitke za Vukovar, 1991. Sjetimo se srbijanskih optužbi da mi sami granatiramo Dubrovnik, da su branitelji zaklali brojnu djecu u vrtiću u Borovu selu, da je Domovinski rat dogovoreni rat između Tuđmana i Miloševića, da je Posavina prodana za Hercegovinu, da je pokojni Siniša Glavašević autor dezinformacijskog uratka poznatog kao "Optužnica", da je HDZ još 1988. imao aktivnu ulogu u terorističkom činu rušenja zrakoplova iznad Lockerbieja u Škotskoj, kojom prilikom je poginulo 270 osoba, te brojne druge dezinformacije koje su se kraće ili duže zadržale u javnom prostoru. Treba znati da su, kako ih vi zovete, tajne službe, produžene ruke vlasti u suočavanju s različitim sigurnosnim izazovima. Te "ruke" mogu se služiti metodama i sredstvima koji nisu svojstveni demokratskim standardima i postupcima, posebno u totalitarnim društvima. Razina nasilja i napada na slobode pojedinca i grupa upravo je proporcionalna razini totalitarnosti nekog društva. Međutim, danas "tajne službe" nisu jedine koje pokušavaju utjecati na pojedine osobe i grupe kako bi utjecale na njihove odluke. To rade i različite interesne grupe, pojedinci, ali i tvrtke, u brzorastućoj industriji odnosa s javnosti. Djelovanja organizacija za koje je dokazano da su prikupljale osobne podatke milijuna građana s ciljem njihove manipulacije u političke/izborne svrhe daju za pravo onima koji tvrde da je nekadašnja sprega politike i tajnih službi danas znatno proširena i na brojne druge vrste organizacijskih oblika. Danas politika koristi i brojne druge organizacije i institucije, grupe i pojedince, uglavnom iz nevladina, akademskog i privatnog, sektora, koji nije izravno povezan s njima, kako bi prikrila svoje djelovanje i svoju umiješanost u pokušaje različitih političkih promjena.

- Da, Vlada je uistinu suočena s brojnim izazovima koji dolaze iz domene operacija utjecaja, odnosno, kako se to nekad govorilo, sa specijalnim ratom. Naši strateški nacionalni interesi danas su suočeni s brojnim suprotstavljenim interesima drugih država, koje pak pokušavaju, svaka na svoj način, dovesti do promjene postojećih političkih i poslovnih odluka u skladu s njihovim namjerama i ciljevima. Pa pogledajte samo ovaj "rat veleposlanika" oko naše namjere izgradnje LNG terminala na Krku i svih javnih i nejavnih aktivnosti koje se poduzimaju kako bi jedna od suprotstavljenih strana postigla bitnu prednost. Pogledajte samo kako političari iz Srbije svako malo, kad se susretnu s ozbiljnim problemima u Srbiji, krenu agresivno prema nama kako bi odvratili pozornost domaće javnosti od stvarnih problema Srbije. Analizirajte samo djelovanje promuslimanskih političkih stranaka i pojedinaca u BiH koji pod lažnim izgovorom izgradnje građanske države BiH uporno i nesporno rade na stvaranju netolerantnog i isključivog društva uz dugoročno računanje na demografske i migracijske čimbenike koji im idu potpuno u korist. Na žalost, ovo vrijeme nije previše posebno po izloženosti operacijama utjecaja. Bilo je takvih aktivnosti i prije, a bit će ih, vjerojatno sve više, i u budućnosti. Samo analizirajte jedan od snažnijih udara na ovu vladu, koji je, zbog afere s krivotvorenim fotografijama potpredsjednika Vlade, g. Tolušića, prošao gotovo potpuno ispod radara stručne javnosti.

U jednom članku koji pretendira da bude znanstvena analiza hrvatskog gospodarskog stanja, koji je nedavno objavljen na jednom od europskih portala, autor izrijekom iznosi optužbe da je Hrvatska rusko kukavičje jaje u EU-u! Iznosi tvrdnju da će Rusija, ako Hrvatska uđe u eurozonu, iskoristiti tu priliku i preko Hrvatske potkopavati financijsku stabilnost EU-a. Autor te tvrdnje temelji na priči o raspadu koncerna Agrokor, gdje brojne točne podatke izvlači iz stvarnog konteksta (vremena i mjesta odigravanja pojedinih događaja) te ih namjerno stavlja u potpuno pogrešan kontekst (mijenja redoslijed događaja te uzroke i posljedice). Na takav način neupućenom ili površnom čitatelju stvara potpuno krivu sliku o Hrvatskoj. Na žalost, to nije jedini takav primjer s kojim se trebamo suočavati. I to nije odgovornost samo Vlade. S tako ozbiljnim izazovima Hrvatska se mora suočavati dogovorom što većeg broja zainteresiranih čimbenika u javnom, privatnom i akademskom sektoru, kako na nacionalnoj tako i na međunarodnoj razini. Naš ulazak i djelovanje u okviru međunarodnih organizacija kao što su centri izvrsnosti za strateško komuniciranje, borba protiv hibridnih prijetnji i kibernetskih napada neke su od nužnosti za učinkovito suočavanje s tim prijetnjama na preventivnoj razini.

- Slučaj Tolušić, kako ga nazivate, po meni ima nekoliko dimenzija. Prva je poslovna dimenzija, jer iz dosad javno dostupnih podataka možemo zaključiti da potpredsjednik Vlade sumnja na točno određene osobe kao autore te krivotvorine. Poslovna se dimenzija očituje u namjeri autora fotografija proglašenih krivotvorinama da one utječu na poslovne (i političke, na razini Ministarstva) odluke g. Tolušića i/ili nekih njegovih suradnika. Druga je razina osobna, jer je ovo sasvim sigurno i udarac na stabilnost i postojanost obiteljskog okruženja. Postoji i treća razina, koja možda i nije bila primarni cilj autora tih fotografija, ali koja se ne može zanemariti. Naime, u nizu različito motiviranih napada na vjerodostojnost ove vlade, ovom se "aferom" vrlo vjerojatno planirao pokrenuti proces promjena u Vladi, čime bi došlo do slabljenja njezine kohezije, a možda i do slabljenja kohezivnih sila unutar vladajuće stranke. Tako da se poslovno-osobni napad na potpredsjednika Tolušića može dovesti izravno u vezu s pokušajem destabilizacije rada Vlade.

Dimenzija tzv. "SMS afere" pak znatno je složenija. Ako su navodi koji su bili objavljivani u medijima, čak samo djelomično istiniti, očito se radi o ciljanom, planiranom i koordiniranom nizu napada na pojedine ključne institucije s ciljem destabiliziranja cijelog sustava vlasti, od pravosudnog do izvršnog. Nisam sklon korištenju naziva "paraobavještano podzemlje" jer mi još nitko nije objasnio definiciju tog pojma. Kriminal je kriminal. Činjenica jest, a što sam već naveo, da sasvim sigurno postoje pojedinci i grupe, kako u Hrvatskoj tako i izvan Hrvatske, koji će učiniti sve da svojim djelovanjem proizvedu negativne učinke na hrvatskoj političkoj i gospodarskoj sceni u skladu s njihovim interesima. Pa i destabilizacijom države i društva, ako misle da će im to biti od pomoći te ako im se to omogući. Htio bih naglasiti da je upravo takve negativne posljedice "afere Tolušić" moglo imati neodgovorno objavljivanje tih fotografija i njihovo tumačenje u skladu s namjerama informacijskih napadača. Činjenica da su iz Nacionala zatražili višestruke provjere istinitosti i točnosti dostavljenih im podataka te da su objavili tekst koji je čak bio i suprotan njihovim prvotnim zaključcima pokazuje visoku i nužnu razinu odgovornosti prema istini i prema objavljenom sadržaju.

Ako analiziramo onaj dio raščlambe spornih fotografija objavljen u javnosti, te to usporedimo s pojedinim komentarima na javnoj sceni, primjećuje se neozbiljnost u shvaćanju stvarnosti i situacije da se, na žalost, ovakve situacije mogu dogoditi svakome. U takvim bi situacijama, prema mom mišljenju, trebalo zanemariti stranačke različitosti i osuditi dezinformaciju i kao činjenicu i kao proces. Različitost oblika cipela i ručnog sata sasvim sigurno nije bila ključna činjenica za donošenje zaključaka koje smo imali prilike pročitati. To su pomoćni podaci, koji, kad se stave u kontekst raščlambe svih drugih i važnijih parametara, pomažu u jasnijem sagledavanju dezinformacije. Fotografija nije ništa drugo nego slikovni tekst. I kao takav treba ga znati čitati i raščlanjivati.

- To je tvrdnja koja ima uporište u raščlambi brojnih sigurnosnih izazova s kojima se susrećemo. Moderni svijet, posebno kibernetski, ne poznaje granice. Novac i poslovni te s njima povezani politički interesi također ne poznaju granice. U međunarodnim odnosima, kao što smo i mi sami puno puta osjetili, ne postoje prijatelji. Postoje interesi koji mogu biti istovrsni te manje ili više suprotstavljeni. Također, ni međunarodni organizirani kriminal ne razmišlja o državnim granicama kako bi zadovoljio svoje primarne interese. Međutim, ako je država svjesna svih tih izazova s kojima se suočava, ako je izgrađen učinkovit preventivni sustav te ako, što je ključni uvjet učinkovitosti obrane nacionalnih interesa, stanovništvo ima povjerenje u institucije svoje države, nema tog izazova s kojim se takva država ne može učinkovito suočiti. Iz toga slijedi definiranje primarnog cilja svih operacija utjecaja kojima se pokušava potkopati stabilnost bilo koje države i društva: razjediniti stanovništvo, nametnuti osjećaj nepovjerenja, beznadnosti, nemoći, apatije, podjela unutar društva i prema institucijama države, gubljenje vlastitog identiteta. Tako podijeljeno društvo postaje lak plijen napadačima koji se koriste operacijama utjecaja. Mislim da nije bitno iz kojih poriva netko radi protiv države. To bi trebalo biti svejedno za sigurnosni sustav, jer je po meni svejedno s koje pozicije nastupa onaj tko pokušava rušiti državu. Bitno je da to sustav prepozna te da se može boriti protiv takvih prijetnji.

- Fenomen fake news, isto kao i spektar djelovanja koji je obuhvaćen nazivom hibridno ratovanje, odavno je poznat. Ne godinama i desetljećima, nego i stoljećima, a, usudio bih se reći, i tisućljećima. Fake news je dezinformacija. Daljnjim razvojem mogućnosti umjetne inteligencije te će dezinformacije biti sve teže i teže prepoznati kao takve. Hibridne operacije obuhvaćaju cijeli spektar manipuliranja informacijama i medijima s ciljem nametanja vlastite volje bez uporabe klasičnih borbenih ubojitih sredstava. Zahvaljujući činjenici da danas bez problema možete trenutno dobiti informaciju o bilo čemu s bilo kojeg dijela planeta otvorena je mogućnost isto tako brzog, jednostavnog i jeftinog širenja brojnih dezinformacija. O razini istinitosti koja se nalazi u svakoj dezinformaciji ovisi i vjerojatnost njezina prepoznavanja, a time i otkrivanja mogućih naručitelja i autora dezinformacije. Opet se vraćam na naš Domovinski rat, kad smo vrlo uspješno prepoznali i utvrdili tko stoji iza brojnih dezinformacija kojima smo bili napadani. Naime, ozbiljno izrađene dezinformacije uistinu mogu snažno negativno utjecati na državu i društvo. Prof. Tuđman je u jednom od svojih radova o korištenju dezinformacija kao sredstva napada utvrdio i jedan od teorema u informacijskim znanostima. Teorem kaže da svatko tko dezinformaciju prihvati kao istinu, i sve njezine negativne posljedice prihvaća kao istinu. A to može dovesti do jako štetnih posljedica za toga tko nametnutu dezinformaciju prihvati kao nepobitnu istinu.

- Teško mi je, posebno s pozicije člana Vijeća za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija, komentirati rad državnih institucija koje spominjete. Ono što mogu reći jest da sam uvjeren kako bi se naše mogućnosti, posebno one na preventivnoj razini, znatno poboljšale ako bismo se pridružili međunarodnim organizacijama, koje sam već naveo, i izravno sudjelovali u njihovu djelovanju. I po uzoru na te organizacije stvorili uvjete za slična institucionalna djelovanja u Hrvatskoj. Suočavanje s ovim prijetnjama bilo je i jedan od ključnih razloga zbog kojeg smo pokrenuli Zagrebački sigurnosni forum, gdje dokazani stručnjaci iz državnog, javnog, akademskog i privatnog sektora, na nacionalnoj i međunarodnoj razini, već godinama razmjenjuju upravo znanja i iskustva u suočavanju s modernim sigurnosnim izazovima. A hibridne prijetnje ključna su aktivnost o kojoj moramo voditi računa ako želimo odgovorno planirati i brinuti se o našoj sigurnoj i stabilnoj budućnosti i razvoju. Poticanje odgovornog i kritičkog razmišlja kod svih primatelja i djelitelja informacija jedan je od ključeva obrane od tih prijetnji.