Autor: Drago Krpina
Na hrvatskoj javnoj i političkoj sceni sve je manje onih koji bi po karakteru bili usporedivi s Miroslavom Tuđmanom.
Kao i mnogi koji su ga poznavali, poštovali, surađivali pa i prijateljevali s njim, sa zebnjom sam proteklih tjedana pratio borbu Miroslava Tuđmana s bolešću koja ga je pogodila. Nažalost bolest je bila jača. S hrvatske javne, znanstvene i političke scene otišao je još jedan od najistaknutijih sudionika koji su davali pečat povijesnom vremenu stvaranja slobodne i demokratske države Hrvatske.
Surađivao sam s njim od devedesetih i imao priliku upoznati jedan izniman karakter. Njegova intelektualna snaga, temeljitost i postojanost u svemu što je radio, potpuna odanost i predanost oživotvorenju ideje slobodne Hrvatske bili su jednako veliki kao što je bila i njegova, moglo bi se reći i pretjerana, samozatajnost, skromnost i poniznost.
Za života i djelovanja svoga oca, prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, bio je jedan od njegovih najpouzdanijih suradnika. Predsjednik mu je s potpunim povjerenjem i pouzdanjem povjeravao najdelikatnije poslove koji nisu trpjeli površnosti i brzopletosti.
Nakon odlaska predsjednika Tuđmana, kad je otpočeo patološki proces „detuđmanizacije“ Hrvatske pa i stranke koju je osnovao kao instrument za stvaranje hrvatske države, svjestan pogubnosti te političke hrvatske samodestrukcije, beskompromisno joj se usprotivio.
Nastojao je na sve moguće načine raskrinkati ciljane i smišljene krivotvorine o predsjedniku Tuđmanu i njegovoj državotvornoj politici, na kojima su post-tuđmanovski politički patuljci nastojali graditi svoje karijere i osvajati poluge moći. U tom vremenu, možda ponajviše energije, Miro je trošio na razotkrivanje laži i podmetanja u svezi s politikom predsjednika Tuđmana prema Bosni i Hercegovini te na rasvjetljavanje političkih zloporaba Haaškog tribunala.
Objavio je o tim temama više knjiga bez kojih nije moguće u cjelini razumjeti svu slojevitost i složenost povijesnih zbivanja u kojima je stvarana država Hrvatska kao ni procese koji su na sve načine nastojali pa i dalje nastoje potkopati temelje hrvatske državnosti.
Uz njegov povijesno istraživački i publicistički rad, poznati su i Mirini politički pokušaji koji, nažalost nisu dobili adekvatan odgovor hrvatskog biračkog tijela. U post-tuđmanovskom vremenu nametnuli su se politički pozeri, prodavači magle i svakovrsni prijetvornici koji od nosa svoje umišljenosti nisu vidjeli i ne vide hrvatsku stvarnost takvom kakva ona uistinu jest niti imaju ljudskih i političkih vrlina potrebnih za mijenjanje te stvarnosti na bolje. Na predsjedničkim izborima 2009. Miro je bio i predsjedničkim kandidatom. Nažalost, birači nisu prepoznali njegove ljudske, intelektualne i političke vrline. Izabrali su notornog Ivu Josipovića.
Svi koji su obnašali dužnost predsjednika Republike Hrvatske, nakon Franje Tuđmana, počevši od Stipe Mesića do aktualnog shoumena Milanovića, ni u čemu, nisu vrijedni Miroslavu Tuđmanu „odriješiti remenje na obući“. Nažalost, i to je rekao bi pokojni Krsto Papić „Priča iz Hrvatske“.
Miro Tuđman je, kao što je netko ovih dana točno konstatirao, bio „veliki sin velikog oca“.
U stvaranju hrvatske države pripadaju mu nemjerljive zasluge koje u svojoj istinskoj samozatajnosti nikad nije isticao. Oni koji će u budućnosti istraživati noviju hrvatsku povijest u djelu Miroslava Tuđmana prepoznat će vrhunskog intelektualca koji je bez ostatka bio predan ideji stvaranja države Hrvatske a u njegovim pisanim djelima, knjigama i znanstvenim radovima, imat će nepresušan izvor podataka i činjenica bez kojih nije moguć ozbiljan i objektivan uvid u zbivanja u kojima je sudjelovao.
Uz sve spomenuto, Miro je, iznad svega, bio dobar čovjek. Svojom staloženošću, smirenošću, blagošću i osmijehom širio je oko sebe mir i osjećaj sigurnosti.
Nažalost, na hrvatskoj političkoj i javnoj sceni sve je manje onih koji bi po karakteru bili usporedivi s Mirom Tuđmana. Ispunja me osjećaj iznimnog zadovoljstva, privilegije i ponosa što sam s Mirom imao priliku surađivati i prijateljevati.
Cijeloj obitelji izražavam najiskrenije i najdublje osjećaje sućuti!
Dragi Miro, počivaj u miru Božjem!
2. veljače, 2021.