Sigurnosno obavještajne službe u Bosni i Hercegovini

Ivica Lučić
Zagreb, Hrvatska

BILJEŠKE

1 Sisački odred NOP, Vojna enciklopedija, svezak 8., Beograd 1974., str. 591. Sisački odred bio je prvi partizanski odred u Hrvatskoj (i uopće na teritoriju kasnije Jugoslavije) formiran je 22. lipnja 1941. godine po odluci Okružnog komiteta Komunističke partije Hrvatske. (Nastao je kao reakcija komunista na napad Njemačke na Sovjetski savez.)

2 "OZNA", Vojna enciklopedija, svezak 6., Beograd 1973., str. 495.

3 Isto.

4 Isto.

5 Bezbednosna obuka, SSNO, Uprava bezbednosti, Beograd 1975., Svezak I, str. 21.

6 Korpus narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ), Vojna enciklopedija, Beograd 1972., str. 629.

7 Isto.

8 Bezbednosna obuka, Beograd 1975., str. 24-27.

9 Isto.

10 Zoran Sekulić: Pad i ćutnja Aleksandra Rankovića, Dositej, Beograd, 1989., str. 58-59. Komisija je formirana na sjednici izvršnog komiteta CK SKJ održanoj 16. lipnja 1966. godine u Beogradu. Za Predsjednika komisije izabran je Krste Crvenkovski.

11 Zoran Sekulić,1989., str. 78-85.

12 Bezbednosna obuka, sveska 1, SSNO, Uprava bezbednosti, Beograd 1975, str. 30,31.

13 Milivoj Lekov: Bezbednost SFRJ u svetlu odredbi Ustava i odgovarajućih saveznih zakona, "13 maj", časopis SSUP, Beograd 1975., br.2., God. XXVIII, str. 9,20.

14 Zakon o osnovama sistema državne bezbednosti (Sl. list SFRJ 1/1974), po Lekov 1975, str.12

15 Sl. list SFRJ, 15/84.

16 Još 1946 u Jugoslaviji je došlo do razdvajanja vojne od civilne sigurnosno obavještajne službe.Njihov rad je određen "Zakonom o narodnoj obrani" odnosno "Zakonom o obavljanju unutarnjih poslova iz nadležnosti saveznih organa uprave."

17 Služba za istraživanje i dokumentaciju (SID) Saveznog sekretarijata za vanjske poslove SFRJ zakonski je bila definirana kao dio sustava državne sigurnosti; bila je to obavještajna,ali i protuobavještajna služba. Djelovala je preko jugoslavenskih diplomatsko konzularnih predstavništava.

18 Dušan Bilandžić: Historija SFRJ- Glavni procesi 1918-1985, Školska knjiga, Zagreb 1985., str.330 -331.

19 Službeni list SFRJ, 9/74

20 D.Bilandžić 1985.

21 Ustav SFRJ, Savremena administracija, Beograd 1974

22 Službeni list SR BiH, 4/74

23 Ustav BiH, Novinsko izdavačka organizacija Službeni list SR BiH, Sarajevo 1989, str. 7.

24 Služba je djelovala po rezolucijama, odnosno odlukama partijskih komiteta, što je posebno naglašeno zaključcima četvrtog plenuma CK SKJ. Temeljem te činjenice možemo sa sigurnošću ustvrditi kako za sve ono što su sigurnosno obavještajne službe bivše Jugoslavije učinile protiv svojih građana, od ubojstava, do različitih oblika torture i ugrožavanja temeljnih ljudskih prava , političku pa i pravnu odgovornost snose predsjednici, te članovi raznih komiteta koji su odlučivali o tome što i kako će službe raditi.

25 SR BiH, RSUP, SDB, Centar Mostar, Broj 01-424/2, od 19.9.1967 godine.

26 Zanimljivo je iz današnje situacije promatrati kako su pojedini pokrovitelji i pisci ovakvih i sličnih teza postali mjera demokracije na gotovo cijelom prostoru bivše Jugoslavije i kako strastveno ističu svoje političko opredjeljenje za bezuvjetne Euro-atlanske integracije i ulazak u NATO pakt.

27 SR BiH, RSUP, SDB, Izvještaj o radu Službe državne bezbjednosti RSUP-a SR BiH u 1986. godini, Sarajevo, januara 1987 godine.

28 Isto.

29 Isto.

30 Isto.

31 Isto.

32 Isto.

33 Isto.

34 Isto.

35 Dosjei UDBE o hrvatskoj emigraciji iz BiH, Bonitas, Prozor, LAUS, Split, 2000., str.9-12

36 Isto., str.441-442.

37 Jugoslavenske partizanske jedinice po završetku rata poubijale su ogroman broj zarobljenih vojnika i civila. Za te zločine drži se odgovornima OZNA i KNOJ (preteče UDB-e i SDB)

38 Slobodna Dalmacija od 15 kolovoza 2000 godine. Feljton: Hrvati u inozemstvu žrtve državnog terora poslije 1945 godine. Iz materijala Komisije Hrvatskog državnog sabora za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava. Str.10.

39 Službeni list SFRJ, poverljivo glasilo, br. 18., Beograd, 27.07. 1990.

40 Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji Službe državne bezbjednosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, marta 1990 godine.

41 SR BiH, Izvršno vijeće Skupštine SR BiH, Pov.21, Sarajevo 01. 03.1990.

42 SR BiH, RSUP, SDB, Sarajevo, Broj: 5248/1, dana 1.10. 1990.

43 Isto.

44 Karlo Rotim: Obrana Herceg-Bosne 1, Široki Brijeg, 1997., str. 295-297

45 SR BiH, Vlada., Pov. 76/91, Sarajevo, 8.srpnja.1991. godine.

46 Kronologija rata 1989.-1998, HIC, Zagreb, 1998, str. 74.-93.

47 Karlo Rotim: Obrana Herceg-Bosne 2,Široki Brijeg, 1998, str.155-157.

48 Nezavisne novine, Banja Luka, 01.rujan 2000, Omer Behmen; "Tražio sam od generala JNA da izvrše vojni udar da bi se sačuvala Jugoslavija", str.15,16,17 i 38.

49 Ivan Markešić: Opće političke i vojne prilike u BiH s posebnim osvrtom na Ravno, Humski zbornik, Ravno, Popovo, Ravno-Zagreb, 1997. str.219.

50 Narodni list HZ H-B, br. 1/92., str.2-3.

51 Srpska demokratska stranka BiH, Opštinski odbor SDS Mostar, broj:01-53/91, Mostar, 3.9.1991. godine.

52 RBIH, MUP, CSB Mostar, SJB Mostar, br.16-12/09, Mostar, 11.03.1992 god.

53 Ivan Markešić: Opće političke i vojne prilike u BiH s posebnim osvrtom na Ravno, Humski zbornik, Ravno Popovo, Ravno-Zagreb,1997, str.207.

54 Sefer Halilović: Lukava strategija, Maršal, Sarajevo, 1997, str.166-168.

55 Isto.

56 Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995, Zagreb-Sarajevo 1999, str. 378.

57 Oslobođenje, Sarajevo, 26.03.1992., str.5.

58 Oslobođenje, Sarajevo, 06.04.1992., str.2.

59 Karlo Rotim: Obrana Herceg-Bosne 1, Široki Brijeg, 1997, str. 520-521.

60 Isto, str. 521-523.

61 CSB Trebinje, depeša broj: 2/92, 03.04.1992. godine.

62 Načelnik odjela za obrambene pripreme CSB Mostar, tražio je i dobio dopuštenje od načelnika Centra otići u Sarajevo, gdje mu je navodno bila obitelj. Ostao je u okruženom Sarajevu i uskoro postao drugi čovjek MUP-a BIH.

63 Oslobođenje, Sarajevo, 5. ožujka 1992, str.1.

64 Narodni list HZ H-B, br. 1/92, str.64.i 66.

65 Narodni list HZ H-B, br. 1/92, str.12.

66 Predsjednik Predsjedništva HZ H-B, br. 470, Mostar, 24.07.1992.

67 Narodni list HZ H-B, br. 6/92, str. 41.

68 Narodni list HR H-B, br. 1/93, str. 6.

69 Milivoj Kujundžić, Zdravko Dizdar: Hrvatska borba za opstojnost 1918-1998, Zagreb, 2ooo, str. 232.

70 RBiH, HZ H-B, HVO, Odjel obrane, br.03-142/92, Mostar 17.10.1992.

71 RBiH, HZ H-B, HVO, Odjel obrane, br.02-1-496/93, Mostar 20.05.1993.

72 MO HR HB, Mostar 08.12.1993.

73 RBiH, HZ H-B, HVO, OO, br.02-1-1057/93, Mostar 31.08.1993.

74 Karlo Rotim: Obrana Herceg-Bosne, Široki Brijeg, 1997., Str.377.

75 Razvoj i funkcioniranje Obavještajne službe HVO u domovinskom ratu. Izlaganje načelnika Obavještajne uprave GS HVO, na proslavi petogodišnjice službe, 01.02.1997.

76 Narodni list HZ H-B, br. 2/92, str.10-13.

77 Narodni list HZ H-B, br. 1/93, str.10.

78 Narodni list HZ H-B, br. 8/93, str.188.

79 Narodni list HR H-B, br. 15/94, str. 578.-590.

80 BiH, HR H-B, MUP, br.03-1/23/94, Mostar, 25.07.1994.

81 Kronologija rata, Zagreb, 1998, str.346.

82 BiH, HR H-B, Predsjedničko Vijeće, br: PV-VI-020/95, Mostar, 21. lipanj 1995.

83 Vođe triju izaslanstava ovoga sastanka bili su prof. dr. Miroslav Tuđman, Nedžad Ugljen i Ivica Lučić.

84 K.Rotim, 1.1997., str. 423-425.

85 Božidar Bakotić: Daytonski sporazum, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb 1998.

86 Sastali su se N. Ugljen i I. Lučić.

87 RBiH, Predsjedništvo, Pr.Broj: 1901/96, Sarajevo, 12. sječnja 1996.

88 Isto.

89 Službeni list RBiH, 17/96.

90 Ustavom Federacije BiH donesenim na sjednici Ustavotvorne skupštine od 30. ožujka 1994. godine, Muslimani mjenjaju naziv svoje nacije i prozivaju se Bošnjacima.

91 Predsjednik Predsjedništva BiH, br. 02-011-714/92, Sarajevo, 11. rujna 1992.

92 Slobodna Bosna, Sarajevo, 27. siječnja 1998.

93 Dani, Sarajevo, rujan 1997, str. 48-61.

94 Horizont, br. 38, Mostar, 10. rujna 1997.

95 Hrvatska riječ, Sarajevo, 10. veljače 1996, str.8.

96 Hrvatska riječ, Sarajevo, 17. veljače 1996, str. 2.

97 Večernji list, Zagreb, 18.03.1996.

98 Vjesnik (AFP/HINA), Zagreb, 16. 03. 1996.

99 Ljiljan, Sarajevo, 27.03.1996, str.4.

100 Jedan od njih, osuđen na 13 godina zatvora, piše otvoreno pismo predsjedavajućem Predsjedništva BiH, gdje tvrdi kako je samo izvršavao zapovjedi svoga ravnatelja.

101 Oslobođenje, Sarajevo, 01.10.1996.

102 Slobodna Bosna, Sarajevo, 17.08.2000.

103 BiH, FBiH, Kanton Sarajevo, Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu, 05.10.1998.

104 Oslobođenje, Sarajevo, 01.10.1996. Ubijen je Nedžad Ugljen, pomoćnik Direktora AID-a.

105 Večernje novosti, Sarajevo, 07.10.1996.

106 Oslobođenje, Sarajevo, 15.02.1997. ,str 10.

107 Nacional, Zagreb, 18.lipnja1997., str. 7.i 8.

108 Isto.

109 BiH, Predsjedništvo, Ured KZ, Broj: P-012/97, Sarajevo 06.01.1997.

110 Viši sud u Mostaru, Istražni sudac, broj:Ki-20/97, Mostar 16.07.1997.

111 BiH, Predsjedništvo, Ured KZ, broj: P-01-060-18/98, Sarajevo, 24. rujna 1998.

112 Slobodna Bosna, Sarajevo, 23. listopada 1999, str.19.-21.

113 Službene novine FBiH, 1/94.

114 Službene novine FBiH, 15/96.

115 Službene novine FBiH, 01/99.

116 BiH, Predsjedništvo, KZ, br: P-01-372-2/97, Sarajevo 20. kolovoza 1997.

117 Članovi ove radne grupe bili su: Kemal Ademović, ravnatelj AID-a; Ivica Lučić, savjetnik u Kabinetu člana Predsjedništva; Asim Dautbašić, pomoćnik ravnatelja AID-a i Jozo Leutar, zamjenik ministra unutarnjih poslova u MUP-u FBiH.

118 Slobodna Bosna, Sarajevo, 19. 06. 1999, str.08. Od američke vlade za pomoć pri izradi ovoga projekta zaduženi su dugogodišnji djelatnik američke službe William D.Marray i odvjetnik njihove središnje službe Dave Roseman.

119 Dnevni avaz, Sarajevo, 12. ožujka 1998., str. 3.

120 Isto, Predsjednik HDZ-a Božo Rajić izjavio je kako je za njega i njegovu stranku AID sila iznad društva i Ustava, te ga treba rasformirati, a ne transformirati.

121 Oslobođenje, Sarajevo, 17.12.1997, str. 7. U članku "Gasi li se AID" plasirana je dezinformacija kako Ivica Lučić, član grupe za izradu Prijedloga Zakona o službama i smjenjeni Ravnatelj AID-a, Bakir Alispahić, tada na funkciji Predsjednika Komisije za obranu i sigurnost Zastupničkog doma Parlamenta FBiH pregovaraju oko pozicije, odnosno ukidanja AID-a Cilj ove dezinformacije bio je prije svega onemogućiti dotada korektnu profesionalnu suradnju između Lučića i Keme Ademovića, tadašnjeg i aktualnog Ravna telja AID-a. (Ademović i Alispahić bili su u jako lošim odnosima)

122 Oslobođenje, 18.12.1997. Ovaj demanti nije išao na to da objasni kako nikakvih razgovora na navedenu temu nije bilo, već je samo rečeno kako Komisija za obranu i sigurnost nije ovlaštena voditi pregovore o reorganizaciji AID-a. Tako je ovaj demanti samo zakomplicirao situaciju, koja je ipak nadvladana.

123 BiH, AID, broj K1-4404, Sarajevo, 12.06.1998.

124 BiH, FBiH, Federalno ministarstvo pravde, broj 03-021-1104/98, Sarajevo, 30.06.1998

125 BiH, FBiH, Ured za zakonodavstvo Vlade FBiH, broj 02-021-219/98, Sarajevo, 04.07.1998.

126 Slobodna Bosna, Sarajevo, 20.03.1999., str.5-11.

127 Isto.

128 Slobodna Bosna, Sarajevo, 03.07.1999., str.4, piše Senad Avdić.

129 Slobodna Dalmacija, Split, 17.03.1995. Predsjedničko vijeće HR H-B, na svojoj 26. sjednici održanoj 16.03.1995. zatražilo je međunarodnu arbitražu sponzora Washingtonskog sporazuma glede nestanka generala Vlade Šantića te zaštitu Hrvata Bihaća. Vijeće je ocijenilo kako odgovornost za sudbinu generala Šantića snosi zapovjednik V. Korpusa A. BiH general Atif Dudaković.

130 Oslobođenje, Sarajevo, 17.12.1997, str.7.

131 BiH, FBiH, FMUP, Informacija broj: PP-1/1154-94/97., Sarajevo, 19.09.1997.

132 Slobodna Bosna, Sarajevo, 25.07.1998,str. 24-25.

133 Isto.

134 Večernji list, Zagreb, 02. listopada 1996, Priopćenje mostarske policijske uprave.

135 BiH, FBiH, Federalno ministarstvo pravde, broj 04-02-1691/2000, Sarajevo, 31.03.2000.

136 BiH, FBiH, AID, broj K-2477, Sarajevo, 21.04.2000.

137 Isto.

138 BiH, FBiH, Zakon o službi za obavještajno-sigurnosne poslove FBiH (nacrt), Sarajevo, travanj 2000.

139 Isto.