admiral Davor Domazet-Lošo

Skraćenice

AK - armijski korpus
ATAF - Air Task Force
D - prvi dan strategijske operacije
GSOS - Glavni stožer Oružanih snaga
inžpuk - inženjerijski puk
JIG - Jugoistočna grupacija
JNA - Jugoslavenska narodna armija
K - korpus
lap - laki artiljerijski puk
lap PTO - laki artiljerijski puk protutankovske obrane
lap PZO - laki artiljerijski puk protuzračne obrane
lbr - laka brigada
lpbr - laka pješačka brigada
map - mješoviti ariljerijski puk
mpoabr - mješovita protuoklopna artiljerijska brigada
mtbr - motorizirana brigada
OG - operativna grupa
okbr - oklopna brigada
OS - oružane snage
OT - oklopni transporter
padbr - padobranska brigada
partbr - partizanska brigada
PZO - protuzračna obrana
RZ - ratno zrakoplovstvo
SANU - Srpska akademija nauka
SZG - Sjeverozapadna grupacija
TG - taktička grupa
TO - teritorijalna obrana
UG - udarna grupa
VO - vojna oblast
VPO - Vojnopomorska oblast
ZK - zrakoplovni korpus
zpokd - zračno pokretna divizija
ZSVR - zapovjedno-stožerna ratna vježba

Literatura

1. "Moje viđenje raspada", Veljko Kadijević, Politika, Beograd, godina1993.

2. "Strategija oružane borbe", SSNO, Centar za strategijska istraživanja, Beograd, godina 1983.

3. "Strategija ONO i DSZ", SSNO, Centar Oružanih snaga za strategijska istraživanja i studije, Beograd, godina 1987.

4. "Uporaba strategijskih grupacija", (privremeno upustvo), SSNO, Beograd, godina 1990.

5. "Rukovođenje i rad s ljudima na obuci, vanrednim prilikama i ratnim uvjetima" Visoka politička škola JNA, Beograd, godina 1989.

6. "Vojna sila bivše Jugoslavije", dr. sc. Marinko Ogorec, Zagreb, godina 1997.

7. "Ideja manevra OG JADRAN na JPV", KSR "Romanija" (1986-1990), Split, VPO.

Bilješke

1 Na temelju ovakvog metodološkog pristupa najuvažajnije su one teorijske postavke M.D. Felda (The Structure of Violence: Armed Force as Social Systems, Sage Publications, Beverly Hils, London, 1977.) o ovisnosti prirode vojske od društvenog uređenja.

2 Tako se razlikuje pet vrsta vojnih organizacija: (a) vanjsko podređivanje - imperijalna vojska ; (b) unutarnje podređivanje - feudalna vojska; (c) zatvorena jednakost - nacionalna vojska; (d) ideološka jednakost - sveobuhvatna vojska, (e) otvorena jednakost - reprezenentativna vojska.

3 Bitnu ulogu u JNA imala su politička tijela koja su bila pod izravnim utjecajem SKJ, i koja su imala posebnu političku odgovornost i kohezionu ulogu u oružanim snagama, a ostali specijalizirani dijelovi zapovjedništava nadležni su za političku djelatnost s zadaćama: praćenja i procjene moralno-političkog stanja postrojbi i predlaganja mjera za njegovo jačanje, organizacije društveno-političkog obrazovanja i odgoja vojnika i časnika na temeljima marksizma, usmjeravanja i organiziranja kulturno-prosvjetne i zabavne djelatnosti u postrojbama, informiranja domaće i inozemne javnosti o životu i radu u oružanim snagama, poticanja djelatnih osoba JNA na sudjelovanje u društvenom i političkom životu, praćenja propagandno-psihološke djelatnosti mogućeg protivnika i predlaganja mjera protiv tih aktivnosti. Osim toga uz potpuno razvijenu političku strukturu u jugoslavenskim oružanim snagama bio je razvijen partijski aparat i svoju osnovnu funkciju mogao je ostvarivati isključivo tijesno surađujući s drugim političkim segmentima.

4 U vojsci tipa "otvorena jednakost - reprezentativna vojska" (vojska razvijene demokracije) promocija se ostvaruje za tehničke eksperte i organizacijske menandžere, tj. izvršitelje koji znaju ostvariti maksimum iz tvarnih i ljudskih potencijala koji su im povjereni. Časnik se u ovom sustavu ne smatra više "vlasnikom" svojeg zapovjedništva, niti savješću društva, nego operatorom u mehanizmu nacionalne obrane.

5 Postrojbe niže razine se "utapljaju" u masi (brojnosti). U takvom sustavu dočasnicima se ne pridaje značenje, a časnici preuzimaju njihov posao, narušavaju tako vojnu hijerarhiju.

6 U razvijenim demokracijama to je ono što se naglašava kao "civilni nadzor nad vojskom"

7 Odnos vojnog čimbenika prema državnom autoritetu u vojsci "otvorene jednakosti" (razvijenoj demokraciji) posve je drugačiji. Vojno zapovijedanje odgovorno je samo za bojnu spremnost, ali ne i za to kada i u odnosu na koga će je realizirati.

8 Ta je postavka pruzeta iz "istočne škole mišljenja" gdje se vojna snaga projicira brojnošću, a ne kakvoćom postrojbi. Ono se izražavalo sintagmom "masirovanije sili".

9 Iako je postojao znanstveno-istraživački rad, a u osamdesetim godinama i mogućnost sticanja akademskog zvanja magistra i doktora znanosti iz područja vojnog umijeća, ti ljudi nisu postavljani na dužnosti zapovijedanja i upravljanja. Dakle, nisu mogli bitno utjecati na doktrinu pa tako niti mijenjati ustaljene zastarjele postavke uporabe oružanih snaga.

10 Postrojbe, stožeri i ustanove tvorili su TO. Bio je to dakle, vojni ustrojbeni oblik koji je davao masovnost i dugotrajnost u vođenju rata. Ustavom iz 1974. prvi put je TO ustavno-pravno regulirana, nakon čega sve republike (osim Srbije), donose svoje zakone o narodnoj obrani. Takva TO, koja je republikama davala stanovitu samostalnost na području obrane, što je jačalo i njihovu državnost, postaje prvi cilj koji će napasti velikosrbi.

11 Veljko Kadijević, "Moje viđenje raspada", Beograd, godina 1993. str. 75.

12 Pojam "administrativne granice", koji rabi general Veljko Kadijević, ukazuju da je JNA već znatno prije prihvatila velikosrpsku političku platformu prema kojoj granice republika nisu granice država. Na taj način posredno se ne priznaje ni federativno uređenje Jugoslavije, dakle, niti sama Jugoslavija kao država.

13 U ovom slučaju u potpunosti se narušava sustav zapovijedanja i to na najvišoj strategijskoj razini. Zapovjednici vojišta postaju u potpunosti neovisni o vrhovnom zapovijedanju i isključivo podređeni načelniku GŠ OS SFRJ.

14 Što se sve željelo postići, govori nekoliko sljedećih navoda:

15 Sam je naziv "strategija oružane borbe" sa stajališta vojne teorije i praktičnog djelovanja dvojben. Ako neka zemlja donosi i obznanjuje vojnu strategiju, ona se ne svodi samo na oružanu borbu jer se konflikt ne rješava isključivo na takav način. Niti jedna poznata vojna strategija to nije razmatrala na takav način. Zašto je onda pristup takav i što to znači? Ništa drugo, nego da se svi sukobi isključivo rješavaju oružjem. Za vojnu silu to znači da je ona ta koja određuje kada, protiv koga i na koji način djelovati. Ovakva vojna sila sama sebe dovodi u položaj političkog čimbenika kojeg se ne može nadzirati.

16 Strategija ONO i DSZ , str. 151, SSNO, godina 1987.

17 "Rukovođenje i rad s ljudima na obuci, izvanrednim prilikama i ratnim uvjetima", Visoka politička škola JNA, str.45, Beograd, godina ¸1989.

18 Koliko je uvjerljivost takvog scenarija o geostrategijskim odnosima u to vrijeme bila moguća najbolji odgovar daje sam Kadijević: "Vojnički rečeno, Jugoslavija nije bila zaštićena kišobranom vojne moći ni jednog bloka, ali jeste bila zaštićena kišobranom balansa odnosa snaga među blokovima". Hipotetički gledano, ako je i mogao postojati nekakav scenarij vojne agresije onda on sigurno ne bi bio potpun jer druga strana iz bipolarne podjele ne bi ostala neutralna na tako osjetljivom geostrategijskom području.

19 Autor tog pojma je prof. dr Radovan Radinović, general potpukovnik, čija je generalska radnja (slučajnost ili ne) 1985. nosila upravo takav naziv "Bitka u prostoru". Temu je predložio admiral Branko Mamula, tadašnji savezni sekretar za narodnu obranu. Proturječnost ovakvog naziva leži u činjenici da ništa fizičko ne postoji ako nije smješteno u prostoru, a poglavito ne bitka. (op. a.)

20 Ovo je prvi put da se prestavlja dio plana strategijske grupacije koja je imala zadaću oteti Hrvatskoj 2/3 Jadrana.

21 "Pored toga , što Jugoslaviju treba razbiti , njezine države treba i međusobno tako posvađati da nikakav sporazum među njima ne bude moguć sada i u budućnosti. Zato ih treba gurati u međusobni građanski rat oko budućih granica", Veljko Kadijević, isto, str.26.

22 Gotovo potpuna izolacija otoka Visa i Lastova ostvarena je zabranom dolaska stranih turista. Unatoč značaja tih otoka s vojnog gledišta, nije bilo potrebno da se razvija takva vojna infrastruktura koja će ih u potpunosti pacificirati (gradnja vojnih stanova, vojarni, skladišta, podzemnih utvrda, potkopa za brodove i protubrodske raketne sustave). Posljedica toga je bila iseljavanje hrvatskog pučanstva.

23 Krajem osamdesetih godina preimenovane su postrojbe MDP (mornaričko desantnog pješaštva) u ekspedicione postrojbe, tako bojna MDP postaje ekspediciona mornarička bojna, brigada MDP - ekspediciona mornarička brigada i divizija MDP- ekspediciona mornarička divizija. Razlog preimenovanja je taj što se smatralo da izraz "ekspedicioni" više odgovara prirodi, zadaći i načinu djelovanja mornaričkog pješaštva SAD ( popularno zvanih "marinci").

24 Istovjetnu zadaću imali su 5. K (Banja Luka) i 17. (Tuzla): slomiti otpor na rijeci Uni, odnosno Savi i prijeći u protuudar Una - Bihać - Slunj - Ogulin, odnosno Nova Gradiška - Okučani - Pakrac - Bjelovar.

25 Kako navodi Veljko Kadijević, ta glavna grupacija kopnenih snaga JNA, pretežito oklopno - mehanizirani sastavi, imala je dvije zadaće: (1) "osloboditi" istočnu Slavoniju, (2) biti glavna manevarska snaga Vrhovnog zapovjedništva za prodor prema Zagrebu i Varaždinu (podravski i posavski operativni pravac).

26 "Na međunarodnom planu upravo bi uletjeli u klopku tako da bi odmah, ili vrlo brzo, bili izloženi ne samo svim vrstama sankcija već i žestokoj vojnoj intervenciji s udarima svih vrsta. Time Jugoslavija ne samo što ne bi bila spašena u stvarnim granicama, već bi se i nova Jugoslavija stvarala pod neuporedivo težim uvjetima od onih pod kojima je stvorena. Kasniji razvoj događaja našu tadašnju procjenu je, po mome mišljenju, potvrdio s vrlo mnogo dokaza". Veljko Kadijević, isto, str.115.

27 Napasti vojarne u vrijeme (rat u Sloveniji) kada nije bilo niti političkih niti vojnih uvjeta značilo je ući u pripremljenu strategijsku zamku.

28 O generalnoj zamisli za uporabu snaga JNA napisati će Kadijević. "U ovoj fazi rata kada JNA svoju zadaću obrane srpskog naroda u Hrvatskoj ne može više izvršavati formom sprečavanja međunacionalnih sukoba, morala je prvo sačekati otvoreni napad, tako da on bude vidljiv za sve , da se nedvosmisleno vidi tko je napadač, a tko branitelj, tko nameće rat, a tek onda uzvratiti udarac".(potcrtao a.), Isto, str. 133.

29 Ovdje se vidi povezanost ovog datuma s beogradskim scenarijem (9. ožujka), kada je JNA izašla na ulice radi smirivanja stanja. Ako je to urađeno u Beogradu, onda nema razloga da se to ne provede i na cijelom prostoru bivše Jugoslavije. Kosovo 1981., Kosovo 1987. i Beograd 1991. dio su jednog te istog plana, kako proizvesti kaos, a onda uvesti izvanredno stanje i uporabiti oružanu silu. Beogradska događanja u ožujku nisu rušenje Miloševića, nego inducirani i usmjeravani "kaos" za dokazivanje izvanrednog stanja, pacifikaciju bivše Jugoslavije i stvaranje "Velike Srbije".

30 Veljko Kadijević, isto, str. 128.

31 Za Kadijevića je to: "Po našoj ocjeni to je bilo ne samo politički već i vojno - strategijski vrlo bitno, jer bez obzira na organiziranu i bjesomučnu kampanju svjetskih medija da dokažu suprotno, to se ipak, nije moglo tada sasvim postići, što je imalo bitnog utjecaja na njihove protumjere, naročito one ekonomske i vojne prirode".

32 Veljko Kadijević, isto, str.134.

33 "Uputstvo" je izdano 1990. s potpisom tadašnjeg Načelnika generalštaba, general pukovnika Blagoja Adžića. Daje se na privremeno korištenje od 1. svibnja 1990. do 31. prosinca 1992. Vjerojatno je to planirano vrijeme za koje bi se stvorila "Velika Srbija". Na kraju odobrenja za uporabu stoji kako će se tijekom 1993. Uputstvo usuglasiti s novom "strategijom oružane borbe", dakle, ne više sa "strategijom ONO i DSZ". SSNO, Beograd, 1990.

34 "Moje viđenje raspada", Veljko Kadijević, str. 135.

35 Vidljivo je da plan nije uključivao "oslobađanje" Slovenije. Zato se rat u Sloveniji mora promatrati drugačije, ali svakako sa stajališta njegovog utjecaja na rat u Hrvatskoj.

36 "Raznim povodima, Tuđman je u nekoliko navrata rekao kako su od njega tražili i predlagali mu da napadne JNA za vrijeme oružanog sukoba u Sloveniji i kako je on to odbio. Ja nisam ni jednom prilikom te njegove izjave komentirao, ali sam smatrao i onda i sada, da bi za nas bilo bolje da nas je tada napao nego kasnije, jer je bilo očigledno da do sukoba mora doći, a vrijeme više radi protiv nas nego za nas, kao i da mi, iz razloga koje sam detaljnije izložio povodom obrazlaganja osnovne zamisli uporabe JNA u ovoj fazi sukoba moramo sačekati napad, a ne prvi napasti."

- Veljko Kadijević, isto str. 129.

37 Veljko Kadijević, "Moje viđenje raspada", Beograd, godina 1993. str.146.

38 Veljko Kadijević, isto, str. 145-147.

39 Vidi: "Kako je pripremana agresija na Hrvatsku ili preoblikovanje JNA u srpsku imperijalnu silu", Hrvatski vojnik, broj 26. kolovoz, godina 1997.

40 Isto, str. 11-13.

41 Naziv grupa je uvjetan zato da se što jasnije istakne njihova prava namjera.

42 Prva dionica rata u Hrvatskoj formalno je završila 3. siječnja 1992. JNA i srpske paravojne snage okupirale su više od jedne četvrtine područja Hrvatske. Nakon napuštanja okupiranog područja Hrvatske JNA je veći dio naoružanja ostavila okupacijskim snagama za opremanje "srpske vojske krajine", a preostali dio razmjestila u Bosnu i Hercegovinu.

43 Strategijska vršna točka ili strategijska točka kulminacije je vrijednost maksimalne vojne moći jedne strane u ratu u određenom vremenu i na određenoj crti (prostoru). Nakon dosezanja te točke vojna moć strane u napadu opada, ali nikada ne doseže vrijednost blisku ništici.

44 Takva se tvrdnja može naći u ogledu "Okončanje rata i Hrvatski rat za nezavisnost: Odluka o času zaustavljanja", Norman Cigar, ERASMVS, travanj 1997. godina, str. 37-54.

45 Evo što je o tome pisao Clausewitz: "Budući da je cilj napada zauzimanje neprijateljevog teritorija znači da nastupanje mora trajati dotle, dok nadmoć ne bude iscrpljena. To teži cilju, a lako može odvesti i dalje od njega. Ako znamo iz kolikog je broja elementa sastavljena jednadžba snaga, može se pojmiti koliko je teško u pojedinim slučajevima odrediti tko je od protivnika nadmoćan. Često sve ovisi o svilenoj niti fantazije. Sve ovisi od toga da se vrhunac istančanim duhovnim treptajem nasluti u prosudbi."

Budući da je cilj JNA i Srbije bila okupacija Bosne i Hercegovine, onda su oni u svojim ratnim planovima imali i odredili snage za to, kao što su planirali snage za rat u Hrvatskoj. Srpska nadmoć mogla je biti istrošena samo na području Bosne i Hercegovine, i to u jednoj od dionica tog rata. (op.a)

46 Hrvatski vojnik broj 26, kolovoz, godina 1997. isto, str.16.

47 Ovo strategijsko načelo često se zaboravlja ili se ne uvažava, pa iz toga slijedi zaključak kako je Hrvatska napadnu strategijsku operaciju mogla izvesti još 1991 i/ili 1992.

48 "Ima puno ratova gdje samo ratovanje obuhvaća manji dio uporabljenog vremena, a zastoj je sve ostalo", Karl von Clausewitz, "O ratu" str. 59. MORH, Zagreb godina 1997.

49 Do sredine srpnja 1991. "JNA" se složila s povlačenjem postrojbi (14. i 31. korpus) iz Slovenije u naredna tri mjeseca.

Povlačenje je isplanirano do kraja listopada 1991. Snage obaju korpusa početno su bili razmještene u zapadnu Srbiju, da bi veći dio 31. mariborskog i manji dio 14. ljubljanskog korpusa bili uključeni u sastav 17. korpusa koji je doživio velike gubitke tijekom borbi u zapadnoj Slavoniji. Veći dio 14. korpusa ušao je u sastav 2. podgoričkog korpusa. Početkom prosinca 13. korpus (Rijeka) brodovima je prevezen u crnogorsku luku Bar. Veći dio tog korpusa početkom 1992. razmješten je u istočnu Hercegovinu i od tih snaga formirana je OG Trebinje - Bileća. Postrojbe 10. korpusa iz Zagreba bile su početno premještene u Slunj, a zatim u Bihać i one su bile jezgra novoformiranog Bihaćkog korpusa koji je poslije preimenovan u 2. krajiški korpus. Također, tijekom studenog i prosinca 1991. manji dio snaga 10. korpusa ušao je u sastav 17. korpusa (Tuzla).

Zadnja postrojba JNA koja je napustila područje Hrvatske bila je 9. korpus (Knin). On se razmjestio na područje zapadne Bosne: Bosansko Grahovo-Glamoč-Kupres.

50 Oblast je u svojem sastavu imala četiri korpusa, 1. K (Beograd), 12. K (Novi Sad), 17. K (Tuzla), 24. K (Kragujevac), gardijsku diviziju i obranu grada Beograda, ukupne jačine 75 000 ljudi.

51 U sastav treće VO nakon povlačenja iz Makedonije ulazi 41.K i razmješta se u Zaječar, Knjaževac i Paraćin,. te 42. korpus čiji je glavni dio snaga premješten u Leskovac, a manji dio u Valjevo i od ovih snaga formira se novi 20. korpus, (Leskovac). Zapovjedništvo treće vojne oblasti iz Skolja premješteno je u Niš i njemu se podređuje 21.K (Niš) i 52.K (Priština).

52 Druga vojna oblast uključivala je: 5.K (Banja Luka), 10.K (Bihać), 4.K (Sarajevo) i 9.K (Knin) odnosno (Grahovo-Glamoč -Kupres).

53 U sastavu ove vojne oblasti je: 2.K (Podgorica), 37.K (Užice) i 13.K (Mostar) i OG "Trebinje-Bileća" (Bileća).

54 To je za obavještajnu službu vjerojatno bio veliki izazov jer je bilo nužno poznavati konkretan sastav pojedine postrojbe da bi se moglo realno prosuđivati o njezinim stvarnim borbenim mogućnostima. Drugim riječima, uvažavanje samo propisanog ustroja za pojedinu vrstu i razinu postrojbe moglo je voditi pogrešnom zaključivanju ili odlučivanju.

55 U operaciji za zatvaranje kliješta i blokadi, tj. pokušaju osvajanja Sarajeva, korpusima JNA zapovijedali su: 13.K (Hercegovina) general major Momčilo Perišić, 9.K (Kupres, Glamoč, Grahovo) general major Savo Kovačević, 10.K (zapadna Bosna) general major Špiro Ninković, 17.K (istočna Bosna) general potpukovnik Savo Janković, 5.K (Banja Luka) general major Vladimir Vuković i 4.K (raspoređen oko Sarajeva i djelom postrojbi u samom gradu) general major Vojislav Đurđevac.

56 Zapovijed o ustrojavanju "VRS" potpisao je general pukovnik Blagoje Adžić 10. svibnja 1992. u vrijeme kada je general pukovnik Milutin Kukanjac zarobljen u sarajevskom domu JNA. U zapovjedi stoji: "Formira se Glavni štab VRS u slijedećem sastavu: komandant general potpukovnik Ratko Mladić, načelnik štaba general major Manojlo Milovanović, pomoćnik za moral i informiranje general major Milan Gvero, pomoćnik za pozadinu general major Đorđe Đukić, načelnik bezbjednosti pukovnik Zdravko Tolimir i načelnik za mobilizaciju pukovnik Mićo Grubor".

57 Dan stvaranja "Vojske Jugoslavije" jest 16. lipnja 1992. Tim danom "treće srpske vojske" na prostorima bivše Jugoslavije, simbolično se htijelo naznačiti kako JNA nije imperijalna srpska sila, nego "posljedica" razvoja događaja u zaštiti srpskog naroda. Ukidaju se "Vojne oblasti" i umjesto njih najviša strategijska ustrojbena cjelina postaje armija. "Vojsku Jugoslavije" tvore 1., 2. i 3. Armija, korpusnog i brigadnog sastava.