Pad Berlinskog zida i globalno širenje tržišnog natjecanja pomakao je dio žarišta onoga što se može definirati "državnom sigurnošću" (prema tome, pomaklo se žarište obavještajnih i sigurnosnih službi osnovanih za te namjene) s vojne ili čak strogo političke problematike na gospodarsko polje. Dominacija gospodarskog i financijskog područja - uključujući time određene politike - pomakla je ciljeve obavještajnih službi, a na području obrane ciljeve sigurnosnih službi (protuobavještajnih službi u najširem smislu, tj. kontrašpijunaže, suprotstavljanja uplitanju i dezinformacijama i pasivne zaštite tajni), a utjecala je i na promjenu organizacije tih službi. Sve zemlje u svijetu uključuju u svoj politički program taj vid problema, tj. svoju vanjsku i unutarnju sigurnost.
Tema sigurnosti i prikupljanja industrijskih podataka relativno je nova, a kada se bave tim problemima, obavještajne ili sigurnosne službe ne mogu profitirati na onoj vrsti širokog iskustva koje su akumulirali na području vojne i političke sigurnosti i špijunaže. Zbog toga se javlja potreba precizno definirati gospodarsku nadležnost sigurnosnih i obavještajnih službi kako bi se izbjegla sumnja postojećih institucija - središnje banke, raznih monetarnih institucija, gospodarski orijentiranih ministarstava (odjela) da se pojavljuje novi centar sposoban umanjiti dio njihove moći. To zabrinjava i privatnike, koji se boje dodatnog uplitanja države u njihove poslove, što smeta uspostavi robusne gospodarske i financijske strukture, čak i kad shvaćaju da je potreba za sigurnošću njihov izravan i neizravan interes - tj. obrana protiv obavještajnih napada poput uplitanja, dezinformacija koje plasiraju strani centri ili, posebno, obavještajne službe. To uvijek utječe na druge zemlje.
U ovoj povijesno novoj fazi obavještajnih službi one moraju nastojati, najtočnije što mogu, objasniti operacije povezane s gospodarskom sigurnošću države, uključujući i ograničavajuću odredbu prema kojoj će u izboru ciljeva sudjelovati i korporacije, i privatne tvrtke. Istraživanja poduzeta u nekoliko zemalja omogućila su identificirati nekoliko kategorija opasnosti koje mogu utjecati na državnu sigurnost, a koje imaju specifično gospodarsko podrijetlo. O jednoj se kategoriji već mnogo zna, to je industrijska špijunaža, koja se nekad poduzimala u vojne svrhe, ali koja se danas poduzima zbog promicanja gospodarsko-strateških ciljeva zemlje.
Drugi smatraju da na državnu sigurnost utječu promjene u međunarodnom gospodarskom poretku, "anarhični" migracijski trendovi, biološke i ekološke manipulacije, gospodarski ukorijenjene kulturne i vjerske krize identiteta, gospodarska neravnoteža između blokova zemalja, bankarske i financijske krize koje mogu uzburkati gospodarski poredak ili gospodarske krize koje mogu promijeniti javni red.
Mora se naglasiti da svaki od gore spomenutih problema ima svoja specifična obilježja, bilo tradicionalna (drugim riječima, isključivo gospodarska) pa se tada njima bave postojeći privatni ili javni centri, ili nova, koja utječu na državnu sigurnost, i zbog kojih je potrebna intervencija obavještajnih i sigurnosnih službi. Uzmimo primjer pitanja "anarhične" (ilegalne) imigracije; razmatranje njezinih učinaka na tržište radne snage i na stopu običnog kriminala povjerit će se vlastima zaduženim za gospodarsku politiku i onima zaduženima za čuvanje javnog reda. Međutim, imigracija postaje briga obavještajnih i sigurnosnih službi ako se u masi legalnih i ilegalnih imigranata kriju teroristički elementi koji namjeravaju napasti demokratski poredak i blagostanje građana ili ugroziti gospodarsko-financijsku ravnotežu i interese države. Ta pitanja i aktivnosti u vezi s njima zahtijevaju razvoj odgovarajuće državne vanjske gospodarsko-financijske politike; odatle potječe i potreba za reformom koncepta i strukture - ne samo sigurnosnih operacija, nego i gospodarsko-financijske špijunaže, skupljanja, analize i davanja informacija koje se prikupe u inozemstvu ili su vezane za vanjske subjekte, jednako javne i tajne.
Budući da su nabrojena pitanja u sferi zanimanja više od jednog centra, nužno je osigurati suradnju svih. Stoga službe moraju paziti da se ne naruše ograničenja autorizacije i izdati odgovarajuće upute kako bi se rasteretile odgovarajuće obavještajne i sigurnosne operacije.
U takvom okviru procjena svih obavještajnih aktivnosti, ofenzivnih i defanzivnih, omogućit će jasnije razlikovanje između prikupljanja podataka, koje mora biti centralizirano zbog ekonomičnosti i procesuiranja, koje je ključno za uspjeh obavještajnih i sigurnosnih službi - i donošenja odluka koje se temelje na dostupnim sredstvima.