U proteklih deset godina neke su europske zemlje iskusile dramatične političke, gospodarske, društvene, čak i kulturne promjene. Brzina tih promjena oduzima dah pa je ograničila političare, obavještajne profesionalce, politologe i povjesničare da razmjenjuju poglede koji se odnose na gotovo identično vremensko razdoblje. Zbog brzine promjena, pojam nacionalne sigurnosti objedinio je u isto vremensko žarište predmete interesa različitih znanstvenih disciplina - povijesti, politologije i špijunaže.

Projekt Nacionalne sigurnosti i budućnosti iniciran je u veljači 1999., kako bi se popunio jaz koji postoji u srednjoj i jugoistočnoj Europi, gdje nema nacionalnih ili međunarodnih časopisa s područja nacionalne sigurnosti.

Nije nam ambicija biti samo još jedan časopis o nacionalnoj sigurnosti, niti samo lokalni ili regionalni časopis. Početno se uredništvo sastoji od ljudi ne samo iz tranzicijskih zemalja, nego i iz SAD, Ruske federacije, Velike Britanije, Švedske, itd. Njihova reputacija, znanje i iskustvo podupire potrebu i ambiciju za novi pristup u razmatranju međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti.

Naglasak nije samo na međunarodnim odnosima i nacionalnoj sigurnosti, nego i na budućnosti - onoj koja nas očekuje, kao i onoj mogućoj, koja se neće dogoditi, jer će političke odluke, sporazumi i procesi (namjerni ili slučajni) krenuti jednim od mnogo mogućih putova.

U formiranju političkih, društvenih i povijesnih događaja obavještajni podatci i obavještajne procjene igraju važnu ulogu. Političari, koji imaju pristup obavještajnim izvješćima, rijetko izražavaju svoje mišljenje o upotrebljivosti i vrijednosti tih izvješća. U pravilu politolozi i povijesničari nemaju pristup obavještajnim podatcima ili dostupnim obavještajnim procjenama u vrijeme kad se donose političke i povijesne odluke. S druge strane, obavještajni časnici nemaju pravo suditi o političkoj primjeni prikupljenih obavještajnih podataka.

Tako ostaje skrivena i nedovoljno ocijenjena važna karika u formiranju političkih i povijesnih događaja. Željeli bismo tu kariku, koja nedostaje, podvrći analizi i vrjednovati njezinu ulogu u procesu donošenja odluka na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

Zbog toga će časopis Nacionalna sigurnost i budućnost biti posvećen unaprjeđivanju i razumijevanju načela i prakse špijunaže i nacionalne sigurnosti u suvremenoj povijesti i vanjskoj politici.

Časopis Nacionalna sigurnost i budućnost trebao bi imati dvije glavne namjene: istraživati i razumijevati obavještajnu praksu i unaprjeđivati teoriju i metodologiju obavještajnog rada; te doprinijeti razumijevanju i istraživanju fenomena nacionalne sigurnosti. Vjerujemo da će ovaj časopis imati i specifičnu, pionirsku i obrazovnu namjenu - otvaranjem prostora za razmišljanje o ozbiljnim problemima nacionalne sigurnosti i špijunaže u srednjoj i istočnoj Europi gdje postoji velika potreba za takvim debatama. Također želimo doprinijeti i razviti akademsko proučavanje špijunaže kao zasebne discipline.

Tematski, časopis će biti usredotočen na srednju i istočnu Europu, ali neće biti namijenjen publici samo u tim zemljama. Naime, u odabranim i obrađenim temama naglasak će biti na njihovoj važnosti za šira pitanja međunarodnih odnosa i sigurnosti. Sadašnji povijesni trenutak na ovom geografskom prostoru i važnost lokalnih događaja za ukupne međunarodne odnose čini praktički bilo koju odabranu temu zanimljivom za širu međunarodnu publiku.

Aktualnost časopisa neće se postići samo odabirom relevantnih tema, nego i autoritetom autora, a to garantira međunarodni sastav uredništva.

Uredništvo. Prvi susret uredništva međunarodnog časopisa Nacionalna sigurnost i budućnost održao se 26. i 27. veljače 1999. u Dubrovniku. Sudionici su bili: gen. Todor Boyadijev (Bugarska), g. Oldrich Cerny (Republika Češka) prof. dr. Stevan Dedijer (Švedska, Hrvatska), g. Richard Kerr (SAD), prof. dr. Janos Matus (Mađarska), g. Miroslav Međimorec (Hrvatska), gen. Leonid Shebarshin (Ruska federacija), g. Richard Stolz (SAD) i prof. dr. Miroslav Tuđman (Hrvatska). Među onima koji su prihvatili poziv da sudjeluju u projektu Nacionalne sigurnosti i budućnosti, ali nisu mogli doći u Dubrovnik bili su: doc. W. Agrell (Švedska), prof. Christopher Andrew (Velika Britanija), g. Luigi Calligris (Italija), dr. Günter Joetze (Njemačka) i g. Uri Neeman (Izrael). Uredništvo je prihvatilo sljedeću politiku:

Jezik. Nacionalna sigurnost i budućnost izlazit će na engleskom i to kvartalno, tj. četiri broja godišnje.

Struktura. Svaki broj Nacionalne sigurnosti i budućnosti sastojat će se od četiri glavna dijela:

• Glavna tema - svaki će broj biti usredotočen na jednu glavnu temu koja je važna za strateški orijentirano razumijevanje budućnosti;
• Studije glavnih problema i događaja u tranzicijskim zemljama: politička povijest i/ili obavještajna povijest;
• Teorija i metodologija nacionalne sigurnosti i obavještajnog rada;
• Recenzije i prikazi publikacija.

Glavna tema. U bliskoj budućnosti slijedeće će teme biti obrađene kao glavne teme časopisa:

• Rješavanje sukoba - izvori i perspektive
• Obavještajne službe u tranziciji
• Špijunaža i nacionalna sigurnost u 21. stoljeću
• Nenacionalno prikupljanje obavještajnih podataka
• Budućnost obavještajnih službi
• Obavještajna podrška međunarodnim organizacijama (npr. UN, NATO)
• Tajne operacije: za i protiv u 21. stoljeću
• Javno prikupljanje obavještajnih podataka
• Špijunaža i upravljanje znanjem
• Špijunaža i javnost
• Međusobni odnosi između obavještajaca i tvoraca politike
• Nadzor u demokratskom društvu

Izdavač Nacionalne sigurnosti i budućnosti jest Udruga Sv. Jurja - neprofitna, nevladina znanstvena udruga koja okuplja znanstvenike i istraživače koji se bave problemima nacionalne sigurnosti i špijunaže.

Rješavanje sukoba glavna je tema prvog broja. Teoretski i u praksi, sukobi su središnji problem međunarodnih odnosa, oni su glavni ciljevi obavještajnih aktivnosti i središnji motiv političkih i strateških proučavanja. Danas smo suočeni s još jednom višestrukom krizom na Kosovu. Taj sukob već ima mnoge posljedice, a imat će ih i u budućnosti i to ne samo na regionalnoj razini, nego i na međunarodnoj (uloga NATO, vojna doktrina, europski sigurnosni sustav, uloga UN i Vijeća sigurnosti itd.). Narav rješavanja sukoba također otvara brojna pitanja o međunarodnom suverenitetu, ljudskim pravima, interesnim sferama, itd.

Doprinosi prvom broju časopisa Nacionalna sigurnost i budućnost pripremljeni su uglavnom ujesen 1999. Zahvaljujemo se svim autorima i ljudima koji su podržali ovaj projekt od samog početka. Naročito bismo za njegov doprinos časopisu se zahvalili senatoru Francescu Cossigi, bivšem predsjedniku Republike Italije.

Nadamo se da će javnost, profesionalci i specijalisti prihvatiti naš časopis kao relevantan i pravovremen. Međutim, željeli bismo otvoriti svoj časopis kao forum za različite ideje i doprinose.

Janos Matus
Miroslav Tuđman

Travanj 2000.