Neočekivano, kako je i počela, u Rusiji je završila pobuna vođe ruske plaćeničke skupine Wagner koji je pokrenuo marš na Moskvu kako bi smijenio vojno vodstvo. Tko je zapravo pobijedio, je li akcija uistinu završena ili je to samo početak Putinova kraja? Na ta je pitanja u Studiju 4 odgovorio stručnjak za geopolitiku Gordan Akrap.
Prigožin odlazi u Bjelorusiju, odbacuju se optužbe protiv njega i njegovih boraca. Tko je pobjednik u ovom sukobu?
Pa, pobjednik je treća strana u Rusiji koja očito pokušava kontrolirati situaciju i zbog čijeg su se utjecaja i Putin i Prigožin morali povući i praktički popljuvati sebe i sve ono što su radili. Prigožin zato što je najavljivao snažni napad na Moskvu, odnosno silne smjene ministra obrane Šojgua i generala Gerasimova. I s druge strane Putin koji ih je optužio za veleizdaju, a veleizdaja se u ratnim uvjetima kažnjava samo jednom kaznom. Tako da su se jedan i drugi pokazali praktički nesposobni upravljati krizom, a da je treća strana bila ta koja pomno pratila što se događa u Rusiji i pokušala spriječiti sve one negativne posljedice i otkrivanje potpunih nedostataka Rusije koji su se sada pokazali.
Naime, pokazalo se da Rusija izvan Ukrajine nema oružanih snaga, da je Prigožin s par stotina vojnika preuzeo zapojedništvo za južni okrug i svim operacijama u Ukrajini, da je zauzeo nekoliko zračnih luka, da je zauzeo nekoliko gradova i da je krenuo u Moskvu, uvjetno govoreći s tri labudice i 500 vojnika, a da Ministarstvo obrane u panici kaže – spriječit ćemo njihov ulazak u Moskvu rušenjem mostova. To je potpuna nemoć ruskih oružanih snaga, ustvrdio je Akrap.
Mislite li da je to sad gotov slučaj, kontroliran incident?
Nikako. Azil koji je dobio Prigožini u Bjelorusiji samo odgoda osvete koja će uslijediti. Prema tome, on zna da je on gotov. A Rusija, s druge strane, nije se htjela riješiti grupe Wagner, jer grupa Wagner njima je izuzetno potrebna, pogotovo zbog činjenica da je to nekih 20.000 pripadnika oružanih snaga koje djeluju ne samo na području Ukrajine, nego i za potrebe ruske politike i države kontroliraju i snažno utječu na procese donošenja političkih i drugih odluka u 10-12 afričkih država, plus kontroliraju ogromna bogatstva i crpe ogromna materijalna sredstva iz kojih praktički financiraju svoje djelovanje. Prema tome, sukob je odgođen. Prigožin je izgubio oštricu koju je kontroliraju jer Wagner će se uklopiti unutar Ministarstva obrane, ali Putin ovo neće njemu oprostiti, isto kao i ni treća strana, jer ovo je bio klasičan pokušaj državnog udara, kaže Akrap.
Komu ovako stanje najviše odgovara?
U Rusiji nikome. S druge strane ova situacija Ukrajini i Zapadu pokazuje da Rusija više nije ni izbliza onakav opasan protivnik kakav bi trebala biti, kakav se mislilo da jeste i kakvim se Rusija opisivala. Jedina ozbiljna stvar o kojoj je Zapad cijelo vrijeme vodio računa bilo je pitanje tko bi kontrolirao nuklearni potencijal Rusije. Zato spominjem tu treću stranu, tu Rusiju koja je očito izuzetno jaka.
Naime, Prigožin je računao u planiranju svog vojnog udara na pomoć nekoliko ruskih ozbiljnih generala kao što su Surovikin i Aleksejev, ali iz videosnimke koju su dali, vidi se da su oni i čitali odgovore s blesimetra, u najmanju ruku nalaze se u kućnom pritvoru, ako ne i uhićeni. S druge strane, Putin nije imao pod kontrolom oružane snage Rusije, niti Rosgvardiju, nego jedino, vjerojatno, sigurnosni sustav koji ima vrlo ozbiljne kapacitete da se suprotstavi takvim aktivnostima, tako da su jedan i drugi ostali bez očekivane pomoći koju su trebali dobiti od institucija države, poručio je.