Mjesecima ruske postrojbe s wagnerovcima na čelu jurišaju na Bakhmut, na istoku Ukrajine, ne bi li ga osvojile, i pokazale svojoj javnosti kako su osim u razaranju gradova i ubijanju civila uspješne i na ratištu. AkrapBakhmut je stalno u žiži interesa, o njemu se svakodnevno piše u europskom tisku, kao da je postao barometar ruske agresije na Ukrajinu. Kako stoji obrana Bakhmuta, jedne od ključnih točaka ukrajinske obrane u ovom trenutku, ovih dana govorio je ukrajinski ministar obrane Oleksij Reznikov u intervjuu za poljske novine. Po njegovim riječima nakana ruske ofenzive bila je probiti frontu u području Bakhmuta te zauzeti čitavu regiju Donecka i Luhanska. „Ali to se nije dogodilo, Bakhmut ostaje naša tvrđava“, izjavio je, dodavši kako njegova obrana ograničava sposobnosti Rusa i daje stabilnost duž cijele crte bojišnice. Kako je objasnio, grad i brda koja se nalaze uz njega pogodni su za obranu, pa bi napuštanje grada-tvrđave značilo da se ukrajinska vojska mora braniti na drugom mjestu, gdje nema pogodnog terena. Paralelno s ruskim jurišima i ukrajinskom obranom razvio se i hibridni rat za Bakhmut. U svezi s tim razgovarali smo s doc. dr. Gordanom Akrapom sa zagrebačkoga Instituta za hibridne sukobe koji često raspolaže aktualnim informacijama s ukrajinskoga ratišta.

Ratne aktivnosti teku sukladno očekivanjima. Rusi ulažu snažne napore kako bi okupirali cijeli grad, bez obzira na goleme ljudske žrtve i tehničke gubitke koje pritom imaju. S druge strane, Ukrajina to koristi kako bi ruskom agresoru nanijela takve gubitke koji će, vrlo vjerojatno, u znatnoj mjeri spriječiti ruske postrojbe za učinkovitije organiziranje obrambenih aktivnosti kad za to dođe vrijeme. A doći će.

BakhmutBitka za Bakhmut u ovom trenutku poprima važnost u psihološkoj i propagandnoj domeni.Rusi će, ako uspiju okupirati grad, to prikazati kao svoju veliku pobjedu. Pitanje je hoće li u tom slučaju dati ikakvo priznanje wagnerovcima za njihovo sudjelovanje u toj bitci. Ako ih se u tom slučaju ne spomene, to će biti jasan pokazatelj Prigožinu kakvu mu je sudbinu namijenio službeni Kremlj. Pitanje je jednako kako će sam Prigožin na to reagirati. S druge strane, Ukrajinci, ponavljam, ako Bahmut padne u ruke ruskog agresora, moraju prihvatiti to kao činjenicu da su tu bitku iskoristili za znatno slabljenje ruskih napadnih potencijala, da su dobili na vremenu i prostoru za planiranje svojih oslobodilačkih operacija te da umjesto da krene razočaranje, pokrenu proces snaženja ponosa i jačanja volje za oslobađanjem Ukrajine.

Moraju biti posebno oprezni glede brojnih protuobavijesti (dezinformacija) koje će Rusi i njihovi medijski trabanti plasirati, ponajprije u zapadni medijski prostor. Očekivane su teme, uz ino, „padom Bahmuta Ukrajinci su žrtvovali svoju vojsku u obrani nebitnog grada“, „nesposobnost, neznanje i snažni unutarnji sukobi između ukrajinskog političkog i vojnog vodstva“, optužbe o „politikantskom utjecaju na smjene vojnih zapovjednika na terenu i dovođenje poslušnika“ itd. Gotovo sve one protubavijesti kakve smo mi doživjeli tijekom i nakon srpske okupacije Vukovara. To je jedan od ključnih izazova koji stoji pred ukrajinskom demokratskom vladom. Zato treba zaštiti i informirati vlastitu javnost od zlonamjernih utjecaja ruskih i proruskih medija i trabanata.

Rusija pokušava iskoristiti situaciju i preuzeti inicijativu u informacijskoj sferi ovog rata. Za sada im to nije polazilo za rukom. Međutim, u posljednje vrijeme, a što je logična posljedica govora predsjednika Putina na godišnjicu agresije na Ukrajinu, koji je poslao različite poruke raziličtim populistima, prepoznajemo mnoge neistine koje se plasiraju u europski medijski prostor. Izjava zamjenice ministra obrane pokazuje da je Ukrajina svjesna opasnosti koju hibridno ratovanje, odnosno informacijske operacije utjecaja koje su njih sastavni dio, predstavlja za Ukrajinu.

Pitanje neselektivnog pristupa mnogim informacijama koje dolaze s ratišta nije nužno potaknuto lošim namjerama. U medijskom prostoru, pogotovo digitalnom, djeluju mediji kojima nije cilj objektivno i istinito obavještavanje javnosti o pojedinim događajima i procesima nego oblikovanje informacija u skladu s interesima onih koji ih financiraju. To je posebno jasno vidljivo u medijima koji učestalo prenose informacije iz ruskih medija te ih kao takve, bez navođenja stvarnog izvora, predstavljaju kao objektivne i točne podatke. Zato postoje i organizacije civilnog društva koje imaju i znanja i sposobnosti i volje u cilju prepoznavanja tih obrazaca, njihovih nositelja te javno prokazivanje plasiranih protuobavijesti.

Nema potrebe ni smisla komentirati izjave osoba koje istupaju u javnom prostoru, u ovom slučaju, u povodu ruske agresije na Ukrajinu. Ne mislimo svi isto, nemamo svi ista mišljenja, nemamo ni iste izvore informacija, nemamo ista iskustva, znanja i vještine koje nam mogu pomoći u procjenama. Internet sve pamti. Lako se mogu izraditi analize točnosti i relevantnosti osoba koje su do sad komentirale rusku agresiju na Ukrajinu iz različitih pozicija. S druge strane, ne umanjujući ulogu umirovljenog admirala Domazeta u Domovinskom ratu, pravi sugovornik za razgovor o konceptu oslobađanja Republike Hrvatske (koji je realiziran u vremenu 1993. – 1995. s više oslobodilačkih operacije na području RH i BiH), napisan u tadašnjoj Obavještajnoj upravi, a s početkom prosinca 1992. prihvaćen od strane ministra Šuška, a zatim i predsjednika Tuđmana, jest general u mirovini Ivan Pokaz.

Neprihvaćanje realnosti na terenu, od strane Rusije, koje ide u prilog Ukrajini još od prvih dana ruske agresije, a posebno tijekom operacija u lipnju prošle godine, Rusiju sve više udaljava od ispunjavanja njezinih ciljeva. A i te su ciljeve već tri puta promijenili u odnosu na prvi postavljeni strateški cilj. ukraijna2023 3To, kao i podataka o brojnim kadrovskim smjenama i promjenama u najvišim ruskim zapovjednim uporištima, samo pokazuje da je Rusija ovaj rat već izgubila i to na svim razinama, a primarno na strateškoj razini. Rusija će se suočiti s katastrofalnim vojnim, a time i političkim porazom do kraja ove godine. I ovako su imali ozbiljnih problema s demografijom. Nakon ovog rata slijedi im suočavanje s vrlo neizvjesnom budućnosti koju nosi mogući demografski slom. Oni su, što je vrlo očito s obzirom na njihovo učestalo spominjanje njihovih strateških potencijala, toga ipak svjesni.

Rusija jednostavno ima ozbiljnih problema sa svojim vojnim postrojbama (iskustvo, znanje, vođenje, upravljanje, koordiniranje, opremanje, moral, voljnost), tehnologijom i tehnikom koja se pokazala potpuno inferiornom prema zapadnoj vojnoj tehnologiji (i to ne onom posljednje generacije što treba posebno naglasiti), logističkom potporom svojim djelovanjima, raspoloženjem unutar pojedinih ruskih krugova koji nisu zadovoljni ishodom ove agresije. Rusi su svjesni činjenice da će se, čim se za to stvore klimatološki i geografski uvjeti suočiti u Ukrajini sa znatno brojnijim ukrajinskim oružanim snagama. Osim toga Ukrajinci će biti znatno bolje opremljeni sa znatno učinkovitijim sredstvima, imat će znatno snažniji moral i volju za oslobađanjem okupiranih dijelova Ukrajine te znatno racionalnije, sposobnije, organiziranije i koordiniranije vojno zapovjedništvo. Dodanu vrijednost Ukrajini omogućava znatno bolja i učinkovitija ukrajinska obavještajna zajednica, koju predvodi vojna izvještajna uprava, GUR. Treba imati povjerenja u vojno vodstvo Ukrajine. To su do sad dokazali više puta.

Po mnogim signalima koji se pojavljuju u javnosti Europa i SAD odlučni su u namjeri oružani sukob završiti ove godine ruskim porazom. Toga su u Rusiji svjesni pa povlače poteze sumnjive kvalitete s neizvjesnim posljedicama. Šteta je da se država koja je iznjedrila jednog Tolstoja, Jesenjina, Musorgskog danas nalazi u takvoj situaciju, u koju se sama dovela nepravednom i ničim isprovociranom agresijom na suverenu državu Ukrajinu.

---