S velikim poštovanjem sjećam se dragog prijatelja, stranačkog kolege, zastupnika, znanstvenika i publicista, profesora Miroslava Tuđmana. Bio je sudionik i dragovoljac Domovinskog rata i istinski hrvatski domoljub koji je dao izniman doprinos u stvaranju slobodne, suverene i neovisne Hrvatske.
S Miroslavom Tuđmanom dijelio sam klupe Hrvatskoga sabora u zadnjih 10 godina. Četiri puta biran je za saborskog zastupnika, a svoju dužnost shvaćao je i prema njoj se odnosio vrlo odgovorno, časno i profesionalno. U svojem je djelovanju uvijek branio hrvatske nacionalne i državne interese i zalagao se za bolji položaj hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Sasvim sigurno bio je jedan od doajena među saborskim zastupnicima. Iskreno sam ga poštovao zbog njegovih čvrstih stavova i uvjerenja koje nikada nije mijenjao. Zbog toga su ga cijenili i poštovali i ostali zastupnici, ali i njegovi neistomišljenici. U najboljem smislu riječi bio je čovjek tzv. „stare škole“ koji je poštovao druge ljude i držao do izgovorene riječi, argumenata i činjenica.
Bio je iskusan i mudar čovjek, zastupnik koji se uvijek pripremao za svoje rasprave. U njima je bio stručan i argumentiran, nikada nije zalazio u područje populizma i demagogije. Kao dugogodišnji voditelj i član saborskog izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini NATO-a, fokus njegovoga rada bili su unutarnja i vanjska politika, obrana te posebno nacionalna sigurnost. O tome je znao, usuđujem se reći, najviše među zastupnicima.
Sjećat ćemo ga se i kao jednog od utemeljitelja hrvatske obavještajne zajednice. Njegovo bogato znanje i iskustvo bilo je dragocjeno tijekom i nakon Domovinskog rata kada se stvarala hrvatska država te je dao ogroman doprinos uspostavi i izgradnji naših institucija.
Bili smo i stranački prijatelji. Dva puta smo, u četiri kampanje u kojima je sudjelovao, bili na listi u istoj izbornoj jedinici. Tu sam imao priliku bolje upoznati Miroslava jer poznato je da su predizborne kampanje uvijek vrijeme uzburkanih emocija i čestih susreta s brojnim ljudima. U tim susretima Miro je pokazivao svoju dobrotu, pažljivost i odmjerenost. Bio je možda i previše samozatajan, ponizan u najboljem smislu te riječi. Oko njega su se okupljali naši ljudi koji su s njim voljeli razgovarati o 90-tim godinama i o prvom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. S kim god da je razgovarao, kolegama zastupnicima, predavačima na okruglim stolovima i tribinama, studentima na predavanjima ili s građanima na druženjima, jednako bi saslušao i iskazao poštovanje svakom sugovorniku.
Profesor Miroslav Tuđman ostvario je i zapaženu znanstvenu karijeru na području informacijskih znanosti. Predavao je na brojnim institucijama, autor je niza zapaženih znanstvenih članaka te bio organizator mnogih stručnih skupova i voditelj istraživačkih projekata. U svojim knjigama i javnim nastupima argumentirano je iznosio povijesnu istinu o stvaranju i nastanku hrvatske države te povijesnom i političkom nasljeđu svoga oca, prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Pred nama je prva godišnjica njegove smrti, ali trag koji je ostavio iza sebe ne blijedi. Kako kod svoje obitelji i prijatelja, tako i kod kolega zastupnika. Izrečene riječi na njegovom ispraćaju i na komemoraciji u Hrvatskom saboru potvrdile su se protekom vremena. I dalje nam nedostaje njegova toplina, mudrost, vedar duh te zastupnički rad.
Odlaskom profesora Tuđmana ostala je praznina koju će nastojati nadomjestiti neki novi zastupnici, ali Hrvatski sabor s ponosom i zahvalnošću nosi uspomenu na njega.
Osobno, uvijek ću ga pamtiti kao dragog prijatelja, velikog čovjeka i domoljuba s kojim sam imao čast dijeliti dio životnoga puta. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio i za koju se borio.